1. Možeš li nam se ukratko predstaviti, koje godine si završila GMS i čime se sad baviš?
Zovem se Jasmina Dedić-Ibrić. Gimnaziju “Meša Selimović” sam završila 2011. godine. Ljubav prema glumi se provlačila od osnovne škole, a u srednjoj sam tu ljubav ispoljila kroz dramske sekcije i kroz rad u Pozorištu mladih Tuzla. Potom upisujem Akademiju dramskih umjetnosti u Tuzli i završavam je kao studentica generacije. Od završetka studija,radim u svojoj struci.
2. Sjećaš li se zašto je upravo GMS bila tvoj izbor?
Gimnazija “Meša Selimović” je bio moj izbor najviše zbog mog društva. Svi su htjeli da idu u “Mešu” pa sam onda i ja htjela. Na svu sreću roditelji su me podržali i rekli da je to zreo izbor ali nastao iz nezrelog razloga, hahahaha.

Jasmina Dedić-Ibrić

3. Koliko je školovanje u GMS bilo važno i koliko je utjecalo na tvoje dalje obrazovanje i profesionalnu karijeru?
Školovanje u GMS je bilo jako važno za mene. Toga nisam bila svjesna prve dvije godine, ali poslije kada sam osjetila i odlučila da je moj sljedeći izbor Akademija, sve se posložilo na svoje mjesto.Jako sam voljela Bosanski jezik i književnost, kroz taj predmet kao i kroz izborne predmete sam dosta sazrela u toj odluci. Gimnazija mi je dala opće znanje, a na meni je bilo da određenim informacijama i saznanjima, kroz različite predmete, dam malo veću prednost u odnosu na ostale. Na Akademiji mi je to mnogo pomoglo jer sam stekla određenu dozu elokventnosti tokom raznih diskusija, pisanja i brojnih analiza. Bila sam svjesna činjenice da me je srednja škola dosta profiltrirala i pružila mi znanje koje se itekako moglo inkorporirati u sljedeću stepenicu mog obrazovanja.
4. Da li je vrijeme provedeno u GMS kao i profesori koji su ti predavali utjecali na tvoje sazrijevanje i formiranje ličnosti?
Sve što se desi u srednjoj školi utiče na formiranje naše ličnosti, naročito jer smo tada u jako osjetljivom periodu svog života. Mi tada nismo toga svjesni i vrlo često ne znamo šta nam se dešava, ali naši profesori ujedno i pedagozi jesu. Uvijek sam bila buntovno dijete kojem je ograničenje moralo imati valjan razlog iza sebe, a ne samo zato što je to neko rekao. Nakon smrti člana uže porodice ta buntovnost je samo eksplodirala, što je sasvim normalna reakcija. To je bio i moj prelomni momenat u životu u kojem sam počela odvajati bitne stvari od nebitnih, tada sam uvidjela prave vrijednosti ljudi i temeljitog obrazovanja, jer kada imate određeni životni pad u adolescenciji sve ono što ste do tada postigli, naučili i spoznali ublažava taj pad i pomaže vam da ustajete.
5. Imaš li neku poruku za mlade generacije koje su u dilemi koju srednju školu upisati?
Jako je teško u ovom vremenu poslati poruku mladom i malom čovjeku koji treba da se usmjeri, mnogo teže nego našoj generaciji. Ono što bih dala sebi za pravo da kažem je sljedeće: mladi ljudi slušajte najviše sebe i svoj nepogrešivi instinkt. Taj put je dosta teži ima svoje nedoumice i posljedice, ali je najispravniji. Ja nisam znala ko sam kada sam bila u vašim godinama, ni vi ne znate sada, ali je uvijek bolje za vas kada tražite svoj sopstveni put. Sve greške su vaše greške i svi uspjesi su samo vaši. Gimnazija “Meša Selimović” vam daje opće znanje, koje je u ovom vremenu itekako važno. Učite i radite na sebi, gimnazija vam daje niz mogućnosti koje pravilnim izborima utiču na vašu individualnost i građenje sopstvene svijesti. Kada ste zdrav individualac tada ćete uticati i biti akter u građenju i zdrave kolektivne svijesti.